You are using an older browser. Most features of this Web Gallery are not available.
I, naravno, pomišljam na nostalgični nadrealizam slikarske kulture, na „traženje izgubljenog djetinjstva“ Vasilija Jordana… Jordanov svijet ne bi bio živ bez boja. Ona, bez sumnje ne stiže iz Cézanneova , Bonnar – dova ili Rautova svijeta, i nije vidljiva u rukopisu, ali ipak boja europskog slikarskog nasljeđa i u tome mu je sigurna posebnost nasuprot mnogima. Motivacija je u Jordana zaista dolazila iz unutrašnjih dubina. Bez sumnje: amalgam zbilje i apsurda, tradicije i modernog paradoksa, romantike i humora, tradicije (stare i nove) i ironične provokacije – eto što ga čini izuzetnim i novim. Pasatizam koji nije bez ironije. Nadrealno koje je iznad sadašnjosti upravo zbog likovnih asocijacija koje nam rastvaraju vremena… Oznaka originalna stila dovoljna je da Jordanovu ikonografiju uzdigne do onoga što je u nadrealizmu bitno: do medija koji će podnijeti „čudesno“ , koji će ispričati trenutačnu oniričku otuđenost, i sjećanja, i zatravljeni svijet djetinjstva.
Grgo Gamulin
 | |
 | |
